„Postoji vreme za rad i vreme za ljubav.
Dakle, ne preostaje nam više vremena ni za šta“
Koko Šanel
Ako je dobro upravljanje vremenom presudno za životni uspeh,
kako to da su velike uspehe u životu u prošlim vekovima postizali ljudi koji
nisu znali za tehnike upravljanja vremenom?
Pitanje je ispravno, ali je pretpostavka loša. Zašto? Zato
što su ljudi oduvek znali da upravljaju vremenom, samo su se pristupi i tehnike
menjali. Postoji tradicionalni sistem upravljanja vremenom i moderni sistem
koji mi danas poznajemo. Moderno upravljanje vremenom je u centar pažnje
stavilo dizajniranje trošenja vremena uz pomoć preciznih rasporeda aktivnosti i
rokova izvršenja. Obaviti što više stvari za što kraće vreme je ime trke koju
danas trčimo.
Vremenom fokus se sa životnih ciljeva premestio na dnevne
liste obaveza i rokove koji su postali opterećenje ljudima i izvor stresa, a ne
pomoći. Zbog toga većina ljudi odustaje od upravljanja vremenom. Mali je
problem što tim odustajanjem drastično smanjuju svoje šanse za uspeh. Vreme je
sredstvo za postizanje ciljeva, a ne cilj po sebi. Najveća zamka modernog
upravljanja vremenom je upravo ta zamena sredstva za cilj i robovanje vremenu
umesto korišćenja vremena. Kad vam vreme postane cilj ili fiksacija, počinjete
da ličite na čoveka koji mrežom za leptire pokušava da uhvati minute koji
prolaze.
Nije ni čudo što ne uspevate da kontrolišete vreme i što vas
ta činjenica frustrira. U tradicionalnom upravljanju vremenom glavni fokus nije
bilo vreme nego ciljevi. Ljudi su se fokusirali na sebe, na svoje želje,
potrebe i ciljeve, a ne na proticanje vremena i radili bi prvo ono šta je njima
bilo najvažnije. Donosili su odluke kako će da koriste vreme, ne kako da se s
vremenom trkaju i izbore. Da biste koristili tradicionalni pristup neophodno je
da promenite fokus sa hvatanja vremena na postizanje ciljeva. Na taj način ste
u centar stavili zadatke koji osmišljavaju vaš život, a oslobodili ste se
rokova koji donose brigu i stres.
Razlike u pristupima su očigledne, kao i razlike u
ostvarenjima. Obavljamo ogroman broj malih poslova, a oni su obavljali mali
broj velikih poslova. Odrađujemo veliki posao, a oni su ostvarivali velika
dela. Kad pogledamo sa distance nekako izgleda da su oni bolje iskoristili
svoje vreme jer velika dela traju i pamte se, a velikog truda oko bezbroj malih
poslova se niko ne seća ni na kraju dana, kamoli na kraju veka. Kada ostvariš u
životu nešto veliko što si sanjao, život ti je ispunjen i smislen, a kada
sabereš bezbroj malih zadataka na kojima si istrošio svoj potencijal nekako ti
sve izgleda besmisleno.
Kad je reč o smislu života i ostvarenju ciljeva tradicionalni
sistem ima bolji odgovor, ali kad je reč o dnevnoj efikasnosti i produktivnom
korišćenju svakog minuta i balansiranja između najvažnijih životnih segmenata,
a to su porodica, karijera, finansije, zdravlje, moderni sistem ima bolji
odgovor. Idealno je spojiti oba sistema i tom sinergijom ostvariti velika dela,
a ne zanemariti porodicu, zdravlje, karijeru, finansije, duhovnost, hobi,
zabavu i sl. Najbolji primer je priča o trci kornjače i zeca. Ako pokušavate da
se trkate s vremenom vi ste zec koji će možda u jednom delu trke odnositi
pobede, ali ćete se premoriti i posustati kad-tad jer se vreme ne umara i tu
trku ne možete dobiti.
Ako trčite kao kornjača tempom koji vama odgovara i s jasnim
planom da stignete do cilja kad-tad onda ne robujete vremenu nego se svim
svojim snagama usmeravate ka cilju. Ljudi se umaraju manje od rada, a više od stresa
zbog zakašnjenja u ostvarenju ciljeva, nameću sebi nerealne rokove i sagorevaju
energiju brinući da li će te rokove ostvariti. Nekada u civilizacijama koje
nisu toliko brzo i zahtevno živele ljudi su uspevali da naprave velika dela za
isti životni vek, a danas je velikih dela sve manje uprkos ogromnoj
informisanosti i dostupnosti znanja.
Zašto su nekad ljudi bili sposobniji da naprave velike stvari
za života? Zato što su bili fokusirani na velika dela i nisu sebi postavljali
nerealne rokove. Ljudi su nekad trčali kao kornjače nepokolebljivo odlučni da
stignu na cilj kad-tad, a mi danas u civilizaciji zečeva trčimo sprintom ka
svom cilju da ga ugrabimo dok smo još mladi ili brže od drugih, pa iznureni od
brzine, a još više od stresa zbog nepostizanja ciljeva u zadatom roku,
odustajemo na pola puta. Ako treba da birate između jurnjave za velikim brojem
poslova i dostizanjem rokova i postizanja velikih rezultata na malom broju
poslova bez obzira na rokove izaberite ovaj drugi model i svi će vas više ceniti.
Postizanje uravnoteženih ciljeva na svim životnim planovima
je istinsko upravljanje vremenom. Jurnjava za vremenom i strah da li je svaki
sekund vremena produktivno utrošen su efikasni, ali mogu da budu veliko
opterećenje pod kojim će se čovek srušiti i odustati na pola puta. Veština
upravljanja vremenom je balansiranje između tradicionalnog i modernog shvatanja
upravljanja vremenom.
Focus Q:
1. Koje su vaše najveće životne želje?
2. Koji su vaši najveći životni ciljevi?
3. Koji su vaši najveći poslovni ciljevi?
Preuzeto iz Ekonom:east magazina od 9.
decembra 2010 godine
Autor: Zvonko Popović, Naslov originala: Trčite li kao kornjača ili kao zec?
Home
page Naslovna < < <
Nazad
Pronaći ćemo put ili ćemo ga stvoriti. Hannibal
AKTIVA
sistem, osnivanje preduzeća i radnji, knjigovodstvena agencija
Novi
Sad, Pavla Papa 14, office@aktivasistem.co.rs, 021 523 655,
063 105 61 83